Kao i sve pojave u promenljivom svetu i filozofija kao i odnos društva i pojedinca prema seksualnosti takođe je podložna promenama. Ono što se nije promenilo je večno pitanje šta je normalno, a šta nenormalno u seksualnosti. Sve do pedesetih godina prošlog veka, vremena kada je nastao beskrvan pokret pod nazivom "seksualna revolucija" polje "nenormalnog" u seksualnosti je daleko prevazišlo opseg onoga što bi nazvali "normalnim". Danas, shvatanje o opsegu normalnog prevazilazi polje nenormalnosti. Nije čudno, onda, da su i muškarci i žene u pogledu seksualnosti u konfuziji. Dok je ranije osoba koja je bila opsednuta dnevnim fantazijama, upražnjavala oralni ili analni seks, isprobavala slasti predbračnog ili vanbračnog iskustva i učestano masturbirala strepela od odgovara na pitanje: "Da li sam normalna?" sada, osoba kojoj je oralni i analni seks odvratan, masturbacija ispod časti, a nevinost prve bracne noci sa voljenom osobom smatra vrlinom, opsednuta pitanjem: "Da li sam seksualno nenormalna osoba?"